VEDRA SCENA & THEATERkrajVRATA & MUKA

– je prva kulturna ustanova osnovana u poratnoj Slavoniji. Registrirana je pri Trgovačkom sudu, prvenstveno za obavljanje profesionalnom kazališnom djelatnošću, a potom i drugim izvedbenim umjetnostima te edukacijom.

Osnovna joj je ideja bila baviti se bližim i intimnijim odnosom scene i publike kroz  formu  cabaretta  i  pučkog  teatra  hrvatske  književne baštine (…Matoš, Šenoa, Kozarac, Krklec, Krleža, Cesarec, Nazor, nepoznati narodni autori…), ali i ponekim izletom u stranu (Hašek, Čapek…) književnost. Preferirala je kazališni izričaj s manje izvođača, a u okviru dramskog studija organizirala je i edukacisjke radionice iz glume i kazališe umjetnosti.

Od osnutka do 2002. godine kazalište je radom profesionalnih i amaterskih umjetnika poduciralo dvadesetak naslova (većinom lektirnog karaktera namijenjenog djeci i mladima te zabavnog (cabarettskog) karaktera, namijenjenog većinom odrasloj publici) kao i organiziralo oko petstotinjak izvedbi u Hrvatskoj te nekoliko u inozemstvu (Republici Mađarskoj i BiH).

UMJETNICI i SURADNICI: Richard Simonelli, Fadil Hadžić, Matko Sršen, Boris Pavlenić, Lukrecija Bresković, Sanda Langerholc-Miladinov, dr. Bogdan Mesinfer, Goran Grgić, Zlatko Petrović, Mira Perić-Kraljik, Đordje Bosanac, Radmila Mrkšić, Zorica Petnjarić, Đuka Mokran, Mario Rade, Joszef Mikuszka, Zdravko Odorčić, Marija Matijašević, Nina Kustec, Sanja Kapetanović, Igor Rogina, Petar Perić, Dragan Đuranić, Dinka Prusina, Josip Cvenić, Kruna First Medić…

PREMIJERE: ‘skeč’, ‘mjuzikl, mjuzikl’, ‘put u ništa’, ‘tko mi to pati pred vratima’, ‘hobotnica’, ‘đuka  begović’, ‘vedrišta’, ’laž i polaž’, ‘dobri vojak švejk’, ‘maskerata’, ‘ljubav, ah ljubav’, ‘vatra duše’, ‘zlatarovo zlato’, ‘medvjed brundo’, ‘csarda  palinka’, ‘sreća’, ‘uzbuna u kopačkom ritu’, ‘amahl i  noćni posjetitelj…

Ustanovu  je vlastitom imovinom, 1992. godine, osnovao redatelj i dramaturg  Zlatko Petrović i do 2002. godine bio joj umjetnički i organizacijski ravnatelj.

Godine 1995.Grad Osijek i gradonačelnik Kramarić Vedroj sceni dodijeljuju postor dotadašnje ratne redakcije Glasa Slavonije na Trgu slobode 2. Uzgred budi rečeno, prostor je bio podrum, potpuno neadekvatan za obavljanje bilo kakve javne djelatnosti, te je tadašnje vodstvo kazališta, sukladno svojim mogućnostima, počelo sa njegovim preuređenjem.

Županijske i gradske uprave su se od osnutka pa do njezinog gašenja prema Vedroj sceni odnosile pomalo maćinski i njezino djelovanje marginarizirale. Iako im je to bila dužnost, program su svo vrijeme djelovanja potpomagale sa ukupno najviše od 15.000,oo do 20.000,oo kuna godišnje, što u toj istoj godini dana nije bilo dostatno ni za režije, te su dijelom i zbog toga, projekti imali vrlo male proračune i nastajali kao plod dobre volje i želje da u Osijeku zažive i druge, osim scena koje su u vlasništvu države (HNK i Dječje kazalište).

I pored tako slabe novčane i gotovo nikakve moralne potpore lokalne sredine, kroz nekoliko godina, samofinanciranjem je uređen prostor te se on sada sastojao se od dvorane sa stotinjak sjedećih mjesta i scenom, tehničkom kabinom, garderobama (M i Ž) sa sanitarnim čvorom, čajnom kuhinjom, uredom, krojačnicom, skladištem za scenu, kostime i rekvizitu.

biblioteku od oko 400 naslova, oko 100-tinjak šivanih kostima, 40-ak  reflektora, razglas s bežičnim bubicama, rasklopivu i prevozivu scenu i svu, za svoje djelovanje, potrebnu tehničku opremu.

Godine 2000. ravnatelj i vlasnik Vedre scene oboljeva i duže vijeme boravi na bolničkom liječenju, nakon čega 2002. odlazi u mirovinu.

Kako je u prostor i rad uloženo desetak godina i djelovanja i sredstava, inicijativa građana predvođena Igorom Roginom (dugogodišnjim organizacijskim suradnikom Vedre scene i ravnateljem MUKE) te Tomislavom Hrpkom, Ljiljankom Mitoš-Svoboda i Biljanom Zelembaba ne želi gašenje ove ustanove, te sa Gradskom upravom (predsjednikom Gradskog vijeća Alenom Prnjatom)  postiže dogovor da s radom ustanove, zbog slične djelatnosti, nastavi udruga mladih MUKA PO TRAGOVIMA, koja je do tada djelovala u Europske avenije 8 i bavila se edukacijom u različitim umjetničkim medijima te organizacijom javnih nastupa i izdavaštvom mladih. Inače, MUKA PO TRAGOVIMA je bila prvi slavonski skvot i jedan od desetak slavonskih kulturnih info punktova za vrijeme Nacionalne kampanje djelovanja za mlade te realizirala više projekata u suradnji sa Osječkim zelenima-slobodnim pokretom i SOS Dječjim selom Ladimirevci… U njezinom je okrilju izvedeno nekoliko kazališnih i nekoliko radionica kreativnog pisanja, na scenu su postavljene i izvođene dvije studenstke predstave (Što jedemo kad nemamo i Pitaj Pitiju) te objavljena dva zbornika radova djece i mladih autora Slavonije (Traganja i Nešto kao)…

Aktivni članovi MUKE su bili: Tomislav Hrpka, Biljana Zelembaba, Igor Rogina, Slavica Benčik, Dubravko Šokčević, Dejan Bogunović, Emanuel Starčević, Ana Mari Kordek, Ljiljanka Mitoš-Svoboda, Kruno Kartus, Vesna  Pichler, Vladimir Bjelobrk, Katarina Arbanas, Tena Karavidović, Davor Kovač, Ivana Ribić, Danko Delač…

Zbog profesionalizacije i preseljenja na novu lokaciju, MUKA osni-va THEATERkrajVRATA koji nastavlja s radom i poducira još desetak naslo-va: ‘pahuljica’, ‘lukavi lisac’, ‘čarobni napitak’, ‘lieben und leib’, ‘o dva madeža na vratu’, ‘traganja’, ‘…tu smo i…(uzmi kiflu)…’, ‘slučaj Zec’ te ih još oko 50ak puta izvodi u Osijeku i po mjestima Slavonije…

U inicijativi djeluju autori različitih struka i studenti: dramska umjetnica Marija Matijašević, prof. Biljana Zelembaba, slikarica Ljiljanka Mitoš-Svoboda, Kruno Kartus, prof. Maja Iharoš, Tomislav Hrpka, Igor Rogina, Ana Marija Vukojević, Vladimir Bjelobrk, Emanuel Starčević, Ksenija Petrović, Slavica Benčik, Sandra Hallt, Dejan Bogunović, Petra Biočić, Dinko Cicvarić, Tomislav Plitz, Kristijan Lalić, Ljubica Birtić, Ana Mari Kordek…

Djelovanje u prostoru, sukladno mogućnostima, opstaje do 2006. godine, kad je rad i Vedre scene i MUKE PO TRAGOVIMA i TheatraKRAJvrata iz više razloga potpuno ugašen…