+ + +
Ova posthumna, elektronska izvedba povelje zabilježenih motiva i slika ispod dvadesetak naslovnih datuma, iz više je raznih razloga, odavno imala svoje je mjesto u Biblioteci Slobodni pokret.
U prvom su redu tu, oni mitski: plemenski i rodbinski razlozi koji nadilaze sve druge. A u drugom su redu oni što isprepliću prošlost sa sadašnjo-šću, odnosno to što mi je Darko i sam znao govoriti svoje stihove. I iako sam ih zaboravio, još nas vidim za nekim šankom, kako jedan drugog, ne podržavamo uvijek u mislima i djelima, nego PRIDRŽAVAMO. U svakom smislu… Pa i nesmislu…
No, kako nas valjda onaj vjetar s Darkovih ulica raznosi, neprestano ne stižemo.
Uz to, još sam se i dvoumio, što je isto uvelike sputavalo.
Dvoumio, kako objelodaniti ovaj izbor iz svojevrsnog dnevnika?
Izvorno, kako sam ga dobio ,sa svim lijepim slikama u paketu iznijeti i one ne baš svima lijepe, dosa-dnjikave, često ustajale i natrule, kontaminirane i viđene ili, zbog svojeg ega kojeg ću pravdati umje-tničko-uredničkim razlozima, tradicije i sjećanja, drznuti se i izostaviti sve te riječi s gnjilijim predznakom i pred nas podastrijeti ovu malenu knjigu najčešće lijepih slika?
Dvadesetak mističnih motiva iz nečijih dvadesetak dana.
Premda je Trokut bio ozbiljni fakin i lice koje je jednim okretom u svoj balon pospremalo pola nazočnih, gdje god se našao, bio je i pjesnik, o čemu, na kraju, svjedoči i ovaj maleni odabir iz poslanih mi štiva.
I iako bi Darko zasigurno volio da ga se pamti i mračnog i onog koji se često samosažaljeva, jer i u tim je osjećajima bol snažna, neću mu dopustiti… Ne dozvoljavam da bol bude jača od univerzalnog, što isto nude ovi Trokutovi zapisi.