Takvim sjajem može sjati – susreti s Arsenom –

ZBILJSKA LJEPOTA

Ksenija Erker: Takvim sjajem može sjati – susreti s Arsenom, red. Ksenija Erker

  • Glumačka družina Histrion, Ksenija Erker: Takvim sjajem može sjati, susreti s Arsenom, red. Ksenija Erker „Počelo je tako-tako, a završilo loše.“ „To vam je predstava, tako, za po doma.“ Gornji citati su, rekoše pjevačica Ksenija Erker i gitarist Zoran Mišolongin, autori, izvođači i domaćini soareje Takvim sjajem može sjati, susreti s Arsenom, ocjene kojima bi ih, da ih je imao prigodu vidjeti, najvjerojatnije počastio sam neprisutni protagonist te jednostavne, ali s pravom mjerom i emocijom ostvarene priredbe Arsen Dedić kojem je u potpunosti posvećena. Teoretski, u sumnjičavom i nepovjerljivom umu žitelja današnjice, sa svih strana bombardiranom komercijalno-eksploatacijskim pseudosadržajima i ispraznim artefaktima, zamisao o večeri posvećenoj Arsenu Dediću, nedugo po njegovoj smrti, kad umjetnici obično postaju naročito popularni i cijenjeni, a prodaja njihovih djela znatno raste, te se svatko tko može pokušava ogrepsti o njihovu veličinu, mogla bi se učiniti neprivlačnim kamčenjem vlastitog probitka i boljitka na tuđi račun.

    Međutim, zajednička povijest Ksenije Erker (1954) i Arsena Dedića (1938-2015) seže još u daleke šezdesete, kad je Erker kao članica dječjeg zbora, reče nam, sudjelovala u izvedbi Dedićeve pjesme Kad bi svi ljudi na svijetu (1967), zatim u vokalnom kvartetu Melos, da bi se suradnja, druženje i prijateljstvo kontinuirano, ne sporadično, nastavili narednih desetljeća, tijekom čitavoga Dedićeva života. Kako kaže Ksenija Erker, Dedić je za nju skladao desetak pjesama, više nego za ijednog drugog pjevača, odnosno pjevačicu, izvan vlastite obitelji, što zacijelo govori o njegovom mišljenju o njoj. Samo jedna od tih skladbi, Proljeće bez tebe (1974), s početka njezine karijere, postade hitom, dok ostale nisu uspjele ovladati eterom i ući u uši široke publike. „U čemu je tajna tvoga neuspjeha?“ znao ju je pitati Dedić, nezadovoljan slabim odjekom. Među neuspješnicama bje i Toplina tvoje ruke (1980), čiju je izvedbu Erker u Histrionskom domu prokomentirala rekavši kako, eto, ima lijepih pjesama koje „samo prođu, nezapaženo, kao da ih nije ni bilo“. Baš tako, složimo se, dok se riječni šljunak često prigrli kao da je smaragd.

    No, dakle, Takvim sjajem može sjati – susreti s Arsenom, nepretenciozna je i skromna, ali dostojanstvena i na svoj način veličajna posveta velikanu naše estrade i uglazbljene popularne pjesme, Arsenu Dediću, u kojem Ksenija Erker, kao konferansje (hm, treba li reći konferansjeica?) i pjevačica te Zoran Mišolongin kao gitarist i pjevač, na pozornici koju, tek radi ugođaja, rese stolić, nekoliko stolaca, jedan naslonjač i portret Arsena Dedića, izvode otprilike tucet Dedićevih pjesama, ne najvećih hitova, između kojih Erker prepričava anegdote i skicira sličice iz svojih susreta, druženja, prijateljevanja, suradnji s Dedićem, obično vezanih uz izvedenu pjesmu, a orijentiranih na skladateljevu osebujnu, pronicljivu, često sarkastično-ciničnu, ali dobronamjernu duhovitost.

    arsen

  • Opuštenim, srdačnim, prisnim, nenametljivo autoritativnim nastupom, bez glumatanja, Ksenija Erker je, čini se, kao od šale izbjegla moguće najveće opasnosti, da se pod egidom posvete Arsenu zgoda pretvori u posvetu samoj sebi ili da bude neprimjereno patetična. Iako nam je neprestano pred očima i premda pripovijedanjem i pjevanjem suvereno vodi glazbenu predstavu, ona ostaje u drugom planu, dok je u prvome doista djelo fizički nenazočnog autora. Na tome joj svaka čast.

    Stihovno briljantne, glazbeno vrhunske, Dedićeve pjesme u ovim ogoljelim inačicama – glas i akustična gitara – sjaje punim sjajem, a mada ih nitko nije, niti će ih moći pjevati s tom bojom uvjerljivosti i dojmljivosti kao on sam, Ksenija Erker ih pjeva proživljeno, predano, s dubokim razumijevanjem i osjećajem, interpretirajući i prenoseći ponajprije sadržaj, shvaćajući ljepote melodije i stihovanja, baveći se, dakle, suštinskim, a ne dekorativnim, bez vokalnih prenemaganja kakvima su pjevačke dive i kvazidive prečesto sklone. Kako nam je javno povjerila, u Dedićevim je pjesmama često pronalazila odgovore na pitanja koja bi joj zarojila, u različitim razdobljima i situacijama otkrivajući dubine neke skladbe koju prehodno možda i nije zapazila ili čitala na taj način. Dedićeve su je pjesme, reče, fino pratile kroz život. Čuje se. A time je jednostavno izrečen i možda najveći kompliment smislenom pjesmotvorstvu.

    Glede spekulativno Dedićevih komentara navedenih na početku, složimo se s time da ta predstava možda jest i za po doma, ali dodajmo da je bez ograda i za po vani te da je zanimljivo počelo, da je bilo zanimljivo dok je trajalo i da je zanimljivo završilo. Ksenija Erker i Zoran Mišolongin oplahnuli su nas s ponešto zbiljske ljepote, stvaralačke i izvedbene.

    © Janko Heidl, KAZALIŠTE.hr, 17. siječnja 2016.

Sve što sam ikad trebala i tražila, našla sam u njegovim pjesmama…

Ovaj program odabranih stihova i anegdota, Zoran Mišolongin i ja izvodimo kao istinski i vjerni Arsenovi obožavatelji…

Od kraja šezdesetih godina, kad sam počela snimati prateće vokale za Arsenove brojne kazališne predstave, reklame, albume, pa do “Proljeća bez tebe” – pjesme koja me obilježila i odredila moj put u glazbi, pratili smo se godinama s još puno divnih suradnji, pjesama i koncerata, ali i dragocjenih prijateljskih i obiteljskih druženja. Oboje smo poznati kao duhoviti ljudi, tako da je obilje smijeha i dobrog raspoloženja gradilo sve naše susrete…

Pametniji i važniji ljudi od mene govoriti će o Arsenu, bolji i važniji pjevači će pjevati njegove pjesme, a ovaj program je moj osobni i intimni izraz poštovanja, ljubavi i moje veliko HVALA Arsenu… 

Ksenija Erker

***

”…svaka je estradna pojava (ili prikaza) slučaj za sebe. Posebna je pak sudbina Ksenije Erker. Ona nije ni u čemu pogriješila vodeći svoju decentnu karijeru, ali je ipak vječno ostala pred vratima velikog uspjeha; pred vratima koja su se i pritvarala i škripila. Nikada se nije estradno razmahala – što može biti i dobitak. Istočasno su se brojne estradne pukotine punile novcem i počastima.

Započela je sjajno. Napravila stvarnih hitova i postala omiljena kod ne baš tankog sloja slušatelja. Delikatna u svemu, možda je radila ‘u korist svoje štete’. Delikatna u arsenžanrovskom opredjeljenu, u njegovanju jezika, osebujne boje glasa i postojanosti. Sve su to vrline u jednom razorenom, paravojnom, zabavljačkom krajoliku lako mogle biti i mane…

Da li je trebalo više?          

Naše forme formiraju naš život pa i zagrebački. Ksenija je ostala u glazbi kao rijedak, drag, spontan i naročito sposoban suradnik. S ponosom iznosim da sam nešto malo doprinio afirmiranju pjevačice koja u svemu izmiče rutini.                                                                                                                                Arsen Dedić, Zagreb, 1997. 

Terry Burrell as Julie, Delores King Williams as Queenie, and Stephanie Waters as Magnolia in Signature Theatre’s production of Show Boat, running through January 17, www.signature-theatre.org. Photo credit: Scott Suchman.OBLIKOVANJE I VODSTVO SVJETLA: Dražen Dundović / VODSTVO TONA: Marko Vodeničar  VODSTVO SCENE: Danijel Pavlović

OBLIKOVANJE PROGRAMSKE KNJIŽICE I ORGANIZACIJSKO-UMJETNIČKO VODSTVO: IgorRogina

page0002 page0001